U ponedjeljak 11.prosinca 2023.godine održan je i zadnji okrugli stol Okrugli stol u sklopu projekta “Podrška deinstitucionalizaciji djece s teškoćama u razvoju na području Urbane aglomeracije Splita” UP.02.2.2.15.0087. pod naslovom
”Roditeljska briga za budućnost-što kada mene više ne bude?” .
Cilj ovog Okruglog stola bio je okupiti roditelje korisnike ovog projekta te dio stručnjaka koji rade s djecom s teškoćama u razvoju na području Splitsko-dalmatinske županije kako bi razmijenili ideje i iskustava o socijalnim uslugama za njihovu djecu, važnosti o samom procesu deinstitucionalizacije-kako sada tako i u budućnosti, što roditelji dio društva možemo napraviti i koje mogućnosti nam sustav ostavlja za budućnost naše djece.
Moderator okruglog stola bila je Jelena Šiško-učiteljica razredne nastave i specijalist rane intervencije u edukacijskoj rehabilitaciji,koja je sudjelovala i kao izlagač, te Katija Borčić-voditeljica projekta, Adrijana Bedrica-profesor psiholog i Anita Džido-profesor logoped.
U uvodnom dijelu Okruglog stola voditeljica projekta Katija Borčić osvrnula se na projekt, njegove aktivnosti , kratko je iznijela ostvarene ishode projekta, a posebno se osvrnula na dobrobit koju je donio projekt i samu temu ovog Okruglog stola.
Voditeljica projekta je naglasila kako je osim ostvarenih mjerljivih ishoda projekta veća dobrobit u promjeni ponašanja djece, usvojenim vještinama kroz provedbu određenih aktivnosti, pojačanom uključenosti roditelja u same aktivnosti, pojačane aktivnosti u svojoj lokalnoj zajednici posebno za obitelji koje su koristile uslugu fizičkog asistenta. Veliki dio korisnika koji su bili uključeni u projekt su upisani u redovne škole ili su uključeni u redovne odgojno-obrazovne skupine. Roditelji su iskazali zahvalnost za osiguravanjem kontinuiteta provođenja terapija, uvođenjem novih aktivnosti poput učenja engleskog jezika i posebno su kroz rad i sudjelovanje u aktivnostima istaknuli povećanu i pojačanu uključenost mlađe djece u socijalne usluge. Međutim, ostao je jaz što će biti s njihovom djecom kada oni budu stariji, nemoćniji. I upravo je zato organiziran ovaj Okrugli stol. Voditeljica projekta Katija Borčić osvrnula se na informacije koje je dobila kroz prethodno održane okrugle stolove gdje nam je zaključak na ovu temu bio da socijalni sustav napreduje, širi se, širi svoje usluge, promišlja o potrebama korisnika. „Prije 10 godina niste ni znali za uslugu asistenta u nastavi, a danas ga ima gotovo svako dijete. Prije 10 godina rana intervencija je postojala u Zagrebu, a danas svjedočimo da su gotova sva djeca u potrebi uključena u ranu intervenciju, a nedostaje nam usluga za stariju djecu.“ „Vjerujem da će se tako naći rješenje i za vaše probleme i brige vezane za ovu temu, a danas smo tu da o njoj promišljamo i planiramo.“-zaključila je Borčić.
Psihologinja Adrijana Bedrica se osvrnula na temu jačanja kompetencija roditelja kao i čuvanju vlastitog zdravlja. „Često roditelji na prvo mjesto stave brigu za djecu, a zaborave na svoje potrebe. Međutim, da biste imali zdravo i sretno dijete ponajprije vi morate biti zadovoljni i posvetiti vrijeme sebi. Jer kada pregorite, niste korisni sebi pa time ni drugima. Zato je važna podrška stručnjaka a ponajprije sustava kada govorimo o ovoj temi“-zaključila je Bedrica.
U nastavak koji je vodila Jelena Šiško, specijalistica rane intervencije, skupina roditelja iznosila je svoja promišljanja o odrastanju i brizi o budućnosti svoje djece. Aktivnost je započela kratkim predstavljanjem svog djeteta te iznošenjem dosadašnjeg tijeka odrastanja, školovanja, socijalizacije i sl., nakon čega je voditeljica ovog dijela aktivnosti postavljala roditeljima pitanja o preprekama s kojima su se suočavali tijekom tih specifičnih razdoblja i načinima na koje su iste prepreke rješavali. Zatim su roditelji, potaknuti pitanjima, iznosili svoje strahove o budućnosti djece, što je, unatoč različitim tipovima teškoća koje djeca imaju, zajednički faktor svim obiteljima. Ono što je djelovalo vrlo pozitivno je upravo međusobna podrška i korisni savjeti te zaključci koji su roditelji donosili i razmjenjivali, što je bilo posebno ohrabrujuće za roditelje čija su djeca mlađa. Uz vođeni razgovor od strane specijalistice rane intervencije, iznosili su brige o obiteljskoj dinamici u danima u kojima će roditelji stariti i bivati sve nemoćniji. “Ovo je tematika kojom se nijedna vladajuća struktura ne bavi dovoljno detaljno ni promišljeno, zbog čega roditelji doživljavaju iznimnu razinu stresa i nepovjerenja.“- naglasila je Šiško. Savjetovani su da se za sva pitanja otvoreno i bez zadrške obraćaju zaposlenima u Gradu, Županiji te resornom Ministarstvu jer će na taj način i ova specifična pitanja ”doći do nadležnih” i podići razinu svijesti o stvarnim potrebama roditelja djece s teškoćama.
Majka Marija Vuletić na kraju je podijelila dojmove i informacije sa zadnjeg okruglog stola na kojem je sudjelovala, a gdje je dobila utisak da većina organizacija koji rade s ovim skupinama promišljaju o potrebama starijih korisnika. „Čini mi se, a i složila bih se da nam Europski projekti donose puno veće mogućnosti za našu djecu i iskreno se nadam da će se za par godina promijeniti nešto vezano za stariju djecu jer me misao o tome gdje će moj Marko biti kada mene više ne bude svakodnevno muči.“
Zaključak ovog Okruglog stola odnosio se na važnost osvještavanja javnosti i javne politike na brigu roditelja djece starije dobi i osoba s invaliditetom o važnosti planiranja jasnih i dostizljivih programa prevencije institucionalizacije osoba s invaliditetom uzimajući primjere dobre prakse iz drugih zemalja Europske unije.
Organizacija događanja financirana je u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. iz Europskog socijalnog fonda.