Okrugli stol – Kako u najranijoj dobi možemo doprinijeti prevenciji institucionalizacije?

U srijedu 29.11.2023. održan je Okrugli stol  na temu ‘”Kako u najranijoj dobi možemo doprinijeti prevenciji institucionalizacije ” u prostorijama Rehabilitacijskog centra Inkludo na adresi Marina Getaldića 15, Split ,a sve u sklopu projekta “Podrška deinstitucionalizaciji djece s teškoćama u razvoju na području Urbane aglomeracije Splita” UP.02.2.2.15.0087. Cilj ovog Okruglog stola je bio okupiti roditelje korisnike ovog projekta te stručnjake koji svakodnevno rade s njihovom djecom u sustavu rane razvojne podrške radi razmjene ideja i iskustava o važnosti ranog uključivanja djece s razvojnim odstupanjima u socijalne usluge kao kasniju prevenciju institucionalizaciji.

U uvodnom dijelu Okruglog stola prisutnima se obratila Katija Borčić, voditeljica projekta te ih upoznala sa ciljevima i aktivnostima projekta kao i samim ostvarenim rezultatima projekta. Prof. rehabilitator Ivana Borojević je kroz predavanje na temu Pozitivni učinci kontinuiranih socijalnih usluga u svrhu implementacije novih vještina i znanja u svojoj zajednici istaknula važnost ranog prepoznavanja razvojnih odstupanja te što ranijeg uključivanja u socijalne usluge.

“Kod ranog uočavanja razvojnih odstupanja važno je što prije potražiti stručnu procjenu i krenuti u direktan rad s djetetom. U prvim godinama života naglasak bi trebao biti na komunikacijskim i interakcijskim vještinama djeteta. Roditelji često potraže pomoć tek kada izostane govor, ali da bi se on razvio potrebno je puno više drugih vještina kao što su pokazna gesta, kontakt očima, samostalnost u izvođenju osnovnih aktivnosti brige o sebi(obuvanje cipelica, odijevanje, izuvanje, pranje ruku, hranjenje,….). Djeca uključena u terapije u najranijoj dobi pokazuju puno bolje vještine i sposobnosti od one djece koja su uključena u školskoj ili kasnijoj dobi. Naravno, ovo opet ovisi o djetetovim teškoćama i mogućnostima, ali sva istraživanja su pokazala da djeca koja su uključena u ranu intervenciju imaju puno bolji ishod od onih koji su prvi put uključeni u sklopu psihosocijane podrške.”-zaključila je Ivana.

Žarko Ćurić se osvrnuo na senzomotorički razvoj beba, odnosno senzornu terapiju s djecom do 3.godine života, važnosti sudjelovanja roditelja u samom terapijskom postupku, kao i implementaciji naučenoga u svakodnevnim aktivnostima. “Senzomotorički razvoj djece događa se već u samoj utobi majke, a najintezivniji je do 3.godine djetetova života. I iz tog razloga je važno da djeca ,naročito u najranijoj dobi budu izložena što većem broju senzoričkih podražaja jer na taj način najbolje uče i dolazi do kognitivnog razvoja.”

“Ukoliko se dobro postave rani temelji u rastu i razvoju djeteta, osigura se kvalitetna i kontinuirana briga o korisnicima, u kasnijoj dobi dijete pa naposlijetku i odrasla osoba biti će puno funkcionalnija što će dovesti do samostalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnostima, i naposlijetku neovisnosti o institucijama. I upravo je zato važan kontinuiran, kvantitativan i kvalitetan rad od samog početka.”- zaključio je fizioteraput Žarko Ćurić.

Jelena Šiško upoznala roditelje sa ranom intervencijom kao socijalnom uslugom iz Zakona o socijalnoj skrbi te njenom doprinosu kada želimo povući paralelu sa prevencijom institucionalizacije.

Na kraju okruglog stola sudionici su pozvani da se uključe u raspravu, a dio njih svoja su pitanja i komentare usmjerili na nedostupnost usluga. “Ja kad sam išla tražiti usluge za svoje dijete u jednoj ustanovi su mi rekli da rade s starijom djecom, odnosno predškolcima. Kad je moje dijete postalo predškolac, išla sam ponovno tražiti usluge, ali sam tada dobila odgovor da rade samo s manjom djecom u ranoj intervenciji. Nakon toga nisam više ništa tražila u sustavu nego sam plaćala terapije privatno”- izjavila je jedna majka. “Ja sam prezadovoljna uslugama kod vas”- istaknula je mama Jelena, a s njom su se složili i drugi roditelji. S obzirom da su većina roditelja sudionika ovog okruglog stola roditelji starije djece, njihovi komentari su se odnosili na manjak usluga za školsku djecu, a koja još uvijek imaju potrebu za individualnim radom. Većina usluga odnosi se na radionice u sklopu udruga, a njima kronično fali individualnog rada i usluga kao što su radna terapija ili kineziterapija. Zajednički zaključak odnosio se na važnost kontinuiranog rada, pojačanim uslugama u sklopu sustava, te praćenju potreba na nekom području. Složili smo se sa činjenicom da djeca uključena od najranije dobi u ciljane, kontinuirane i kvalitetne socijalne ili druge usluge imaju bolju predispoziciju za samostalnim životom što u krajnjem cilju doprinosi prevenciji institucionalizacije. Također smo zaključili da je lepeza usluga, kako onih u sustavu tako i privatno danas ipak puno šira naspram razdoblju od prije 10godina.

Sudionici su pozvani da se uključe i na zadnji okrugli stol kojim ćemo zaključiti ove aktivnosti u sklopu projekta.

Okrugli stol – Kako u najranijoj dobi možemo doprinijeti prevenciji institucionalizacije?
Scroll to top